Tko smo mi

Kako smo postali Dječji vrtić „Bajka“

Pedagoške 2012./2013. godine, kroz mnoge aktivnosti, obilježili smo našu 80. obljetnicu. Svi smo vrlo ponosni što jedan vrtić traje tako dugo, što ima tako dugu tradiciju i što smo jedan od najstarijih vrtića u Zagrebu. Teško je i zamisliti i izračunati koliko je djece svoje najbezbrižnije dane provelo u našem vrtiću, koliko je to svladanih prvih koraka i prvih riječi, ispričanih priča, sagrađenih tornjeva od kockica, uspavanih lutki, proslavljenih rođendana, koliko je to skuhanih ručkova, opranih podova, pokošene trave...
A sve je započelo u vrijeme velike ekonomske krize prije Drugoga svjetskog rata kad je Trešnjevka bila najveće predgrađe Zagreba, s mnogo mališana bez osnovnih uvjeta za život. U studenom 1932. godine otvorena je ustanova pod nazivom Gradsko dječje sklonište za radničku djecu na Selskoj cesti, kao treća ustanova za socijalnu skrb radničke djece u Zagrebu. Osnivač toga skloništa bio je Socijalni ured gradskoga poglavarstva. Zgrada je namjenski građena za djecu od 3 do 12 godina i bila je tada najmodernije zdanje koje se sastojalo od dviju prostorija za djecu, blagovaonice, učiteljske zbornice, kupaonice i dvorane za tjelesni odgoj, a u dvorištu se nalazio i plivački bazen sa sunčalištem.
U početku svojega djelovanja ustanova je imala socijalni karakter i osnovni je cilj bio „čuvanje djece zaposlenih i nezaposlenih siromašnih roditelja, odvraćanje od utjecaja ulice, na zabavan način privikavanje radu i davanje prvih osnova odgoja.“ Tu su se nalazila djeca koja su živjela u vrlo nepovoljnim stambenim prilikama, djeca samohranih majki koja su uglavnom besplatno boravila u skloništu a davala im se i pomoć u obući i odjeći. U to su vrijeme sa 180 djece radile 4 učiteljice.
Broj djece stalno je rastao i 1937. godine u skloništu je bilo smješteno 240 djece s kojima je radilo 6 učiteljica, a zbornica se prenamjenjuje u prostore za djecu. Do 1939. godine sklonište je već imalo i svoju kuhinju u kojoj su se pripremali obroci za djecu.
U vrijeme teških ratnih prilika 1941–42. i dalje, u dječje sklonište primana su djeca roditelja poginulih u ratu, djeca s Kozare i ratna siročad usvojena od naprednih građana.
Nakon oslobođenja 1945. godine ustanova nastavlja djelovati kao obdanište za djecu zaposlenih i nezaposlenih roditelja, samohranih majki i za djecu ratnu siročad.
U srpnju 1945. godine ustanova dobiva naziv Dječje obdanište „Anđela Cvetković“, a osnivač je socijalni odjel Narodnog odbora.
Već u to vrijeme uz zaštitu djece naglašavaju se odgojno-obrazovni zadatci usmjereni na formiranje svestrane ličnosti, a s djecom rade odgojiteljice s odgajateljskom školom i učiteljice.
Broj djece stalno raste i radi se u vrlo skučenim uvjetima, a potrebe za smještajem djece sve su veće, pa 8. ožujka 1965. godine ustanova proširuje kapacitete otvaranjem područnoga vrtića tada imenom „Vladimir Gortan“ na Opatijskom trgu.
Godine 1966. obdanište se preimenuje u Dječji vrtić „Anđela Cvetković“, iako u njemu sve do 1970. godine borave i djeca školske dobi.
Značajan je datum u razvoju vrtića otvaranje centralnog objekta u Zorkovačkoj ulici 21. ožujka 1980. godine s kapacitetom od 200 djece. Izgradnjom tog objekta znatno je proširena djelatnost vrtića koji svojim radom prvi put obuhvaća i djecu od 1 do 3 godine s kojima rade medicinske sestre.
Budući da je i dalje rasla potreba za smještajem djece, 1983. godine prošireni su kapaciteti otvaranjem triju odgojnih skupina u adaptiranom prostoru osnovne škole „V. Cerin“, a time je omogućeno otvaranje dviju skupina djece u smjenskom boravku za roditelje koji su radili u tjednim smjenama. Tada je to bila jedina ustanova u gradu u kojoj su djeca mogla boraviti do 21 sat. Do danas smo ostali jedini vrtić s takvim oblikom 10-satnoga primarnog programa.
7. ožujka 1985. godine otvoren je još jedan novi objekt, „Ciglenica“ u Humskoj ulici, i time vrtić postaje maksimalne veličine s 31 odgojnom skupinom i spada među najveće u gradu.
U vrijeme društvenih promjena, 1991. g mijenja se i ime vrtića i na prijedlog odgojiteljice Marije Cikojević vrtić dobiva najljepše ime i otada se zove Dječji vrtić „Bajka“.
Kroza sav taj dugi niz godina djelatnici vrtića dokazivali su se svojim kvalitetnim radom, vrtić je za dokazanu kvalitetu i istinsku brigu o djeci dobio niz priznanja i zahvala.
Posljednjih godina nastojimo pratiti društvene promjene i zadovoljiti sve veće potrebe za kvalitetnim odgojno-obrazovnim radom s djecom. U radu se provodi niz verificiranih programa kao što su skupine s proširenim programom vjerskog odgoja, zdrava prehrana, rad s darovitom decom, integracija djece s teškoćama u razvoju, smjenski program...
Naš je vrtić (zasad i jedini) u svibnju 2006. godine sklopio ugovor o javno-privatnom partnerstvu s kompanijom Ericsson Nikola Tesla, gdje kompanija sufinancira smještaj djece svojih zaposlenika u dvjema odgojnim skupinama, čiji se rad prilagođava potrebama roditelja, s nešto kvalitetnijim uvjetima za djecu.
Tradicija vrtića je i humanitaran rad, pa se već godinama posvajaju dupini, šišmiši, supovi, organiziraju koncerti, tombole i niz drugih akcija kojima su se prikupljala značajna sredstva za udrugu „Krijesnice“, pomaže se djeci u Centru za odgoj i obrazovanje Goljak, Hrvfatskoj udruzi za školovanje pasa vodića i mobilitet i nizu drugih ustanova i udruga koje se brinu i rade za i s djecom s teškoćama u razvoju. Ravnateljica vrtića Vesna Hrvoj idejni je začetnik i organizator projekta „Darujmo djeci kazalište“ koji ima i humanitarni karakter, a u akciji je sakupljeno više od 750.000 kuna za udruge koje brinu i rade s djecom s teškoćama u razvoju.
Najnoviji projekt, kojeg smo ostvarili, jest i otvaranje druge posebne skupine za djecu s poremećajem iz autističnog spektra, a kroz program se s djecom radi kombinacija rehabilitacije i socijalizacije, te usvajanje određenih vještina, kao priprema za integraciju u redovne sustave, što je jedini takav pristup djeci s teškoćama u Gradu.
Danas vrtić djeluje na četirima lokacijama, obuhvaća oko 830 djece u 33 skupine, a s djecom i za djecu radi oko 110 zaposlenih i po tome smo još uvijek jedan od najvećih vrtića u gradu.
Kroz svoj redovan rad provode se i drugi specifični programi kao npr.“Program zdrave prehrane“; „Djeca i životinje zajedno“; „Zagreb u mom srcu“, „Kroz igru do samozaštite“....
O vrtiću i njegovu radu moglo bi se pisati još mnogo toga, ali je najvažnije naglasiti da u njemu rade kvalitetni stručnjaci i zainteresirani djelatnici koji daju sve od sebe za sretno djetinjstvo djece koju su nam s povjerenjem povjerili roditelji. Kvalitetan rad i ljubav prema djeci vidljivi su u svemu onom što radimo a vodi nas vizija našeg vrtića kao „vrtića – prijatelja djece“, i za to nam¬ priznanje daju sve institucije na razini grada i Ministarstva.


Ispiši stranicu